"Kasnim na bus za Njemačku!"
Nekoliko prošlih dana imao sam čast surađivati s jednim izuzetnim momkom. Na čelu je udruge koja je organizirala jednu važnu manifestaciju koja je za cilj imala dati nam odgovore na pitanja tko smo? i kamo bismo trebali ići?
Taj isti momak, s obzirom da sam bio voditelj svih programa, mi je već prije mjesec dana poslao kompletan scenarij svih isplaniranih događaja. Usporedbe radi, scenarij većine programa koje često vodim nastane samo par sati, da ne kažem i par minuta prije početka službene ceremonije. To sam mu i napisao kada sam na memorandumu udruge dobio sve kompletirano. On se čudi, a meni ništa čudno.
I tako smo nastavili suradnju koja je započela prije par godina. I ove godine je bila uspješna. Pokušavao sam toga izuzetnog momka uvjeriti da nije vrijedno svoju mladost potrošiti za opće dobro, a nauštrb privatnoga, odnosno obiteljskog života. U jednome trenutku sam čak pomislio da se i naljutio na mene kada sam mu to rekao direktno u jednom društvu.
Pogriješio sam. On nema luksuz trajne ljutnje, jer ako bi se ljutio ništa drugo ne bi uspio napraviti. A ovih dana preko njegovih leđa učinjeno je mnogo dobra za naš kraj. Okupio je stručnjake koji dubokim promišljanjem već godinama rade za dobrobit nas Hrvata u Bosni i Hercegovini. Lijepo je bilo promatrati njegov entuzijazam i sreću dok se intonirala Lijepa naša, dok se pjevala Ponosna moja Hercegovina i sklopljene oči dok je trajala minuta šutnje za sve žrtve koje su nam kroz stoljeća uvjetovale slobodu. Mladi momci okupljeni oko njega pružali su mu ruku pomoći u svakome trenutku. Iako je većina detalja ovisila o njemu, ništa čudno, pa to i jest za predsjednike - da budu lideri.
Četverodnevna manifestacija uspješno je završila solidno posjećenom tribinom. Jedan od posjetitelja pozva me da sjednemo na piće kako bismo obavili privatni razgovor, ali i kako bismo s jednim od predavača dotakli i temu manifestacije. Sjeli smo za stol i radosno sam predložio predsjedniku udruge, dakle tome izuzetnome momku, da sjedne s nama. Stojeći pored našeg stola i plaćajući nam piće sa suzom u oku nam se ispriča: „Oprostite ljudi, ali žurim, ujutro moram biti na poslu, a već kasnim na bus za Njemačku!“.
Taj isti momak, s obzirom da sam bio voditelj svih programa, mi je već prije mjesec dana poslao kompletan scenarij svih isplaniranih događaja. Usporedbe radi, scenarij većine programa koje često vodim nastane samo par sati, da ne kažem i par minuta prije početka službene ceremonije. To sam mu i napisao kada sam na memorandumu udruge dobio sve kompletirano. On se čudi, a meni ništa čudno.
I tako smo nastavili suradnju koja je započela prije par godina. I ove godine je bila uspješna. Pokušavao sam toga izuzetnog momka uvjeriti da nije vrijedno svoju mladost potrošiti za opće dobro, a nauštrb privatnoga, odnosno obiteljskog života. U jednome trenutku sam čak pomislio da se i naljutio na mene kada sam mu to rekao direktno u jednom društvu.
Pogriješio sam. On nema luksuz trajne ljutnje, jer ako bi se ljutio ništa drugo ne bi uspio napraviti. A ovih dana preko njegovih leđa učinjeno je mnogo dobra za naš kraj. Okupio je stručnjake koji dubokim promišljanjem već godinama rade za dobrobit nas Hrvata u Bosni i Hercegovini. Lijepo je bilo promatrati njegov entuzijazam i sreću dok se intonirala Lijepa naša, dok se pjevala Ponosna moja Hercegovina i sklopljene oči dok je trajala minuta šutnje za sve žrtve koje su nam kroz stoljeća uvjetovale slobodu. Mladi momci okupljeni oko njega pružali su mu ruku pomoći u svakome trenutku. Iako je većina detalja ovisila o njemu, ništa čudno, pa to i jest za predsjednike - da budu lideri.
Četverodnevna manifestacija uspješno je završila solidno posjećenom tribinom. Jedan od posjetitelja pozva me da sjednemo na piće kako bismo obavili privatni razgovor, ali i kako bismo s jednim od predavača dotakli i temu manifestacije. Sjeli smo za stol i radosno sam predložio predsjedniku udruge, dakle tome izuzetnome momku, da sjedne s nama. Stojeći pored našeg stola i plaćajući nam piće sa suzom u oku nam se ispriča: „Oprostite ljudi, ali žurim, ujutro moram biti na poslu, a već kasnim na bus za Njemačku!“.
Primjedbe
Objavi komentar