Drago mi je zbog mog starog
Otac. Onaj
koji te s majkom, uz Božju volju, donosi na svijet. Danas su očevi prezauzeti
samima sobom. Užurbani tempo života pred njih je stavio teške zadatke, a da bi
ih ispunili i vlastitoj djeci kradu trenutke koje bi trebali s njima provesti.
Ni s majkama, nažalost nije drugačije. I prva Božja
zapovijed na drugoj ploči govori nam kako bismo se trebali odnositi prema našim
roditeljima. Kaže da ih poštujemo. Nikakvo plastično ili živo cvijeće, nikakve
svijeće niti ikakvi mramorni spomenici ne mogu zamijeniti poštovanje koje bismo
svi mi za života trebali svakodnevno upućivati našim roditeljima. Vjerojatno im
nikada nećemo moći uzvratiti sve darovano, ali bitno je početi.
Dok danas pokušavam ozbiljno zakoračiti u životne zavrzlame, često se ne mogu složiti s pojedinim očevim odlukama i namjerama. Često dođe, kao i u svim drugim interpersonalnim odnosima, do sukoba. Međutim, unatoč našim povremenim sukobima, od svoga oca, dobrog čovjeka, zidara i poljoprivrednika sam kroz život naučio nemjerljivo više od svih učitelja, nastavnika, profesora, doktora i poslodavaca.
Trebalo bi mi dosta vremena da bih zapisao sve dobronamjerne aktivnosti koje je za mene učinio i sve mudre savjete koje mi je dao. Ali, barem neke moram zabilježiti. Kada su nastali problemi u prilagodbi polaskom u gimnaziju naučio me strpljivosti. Rekao je da ću i godinu ponavljati ako treba, samo se smjer ne smije mijenjati. Pružio mi je slobodu izbora. Iako se nije u potpunosti slagao sa izborom moga životnog zanimanja, nije mi postavljao barikade, što mnogi očevi rade. U najtežim životnim trenucima, kada su se mnogi željeli istaknuti u svojim pružanjima ramena za plakanje, on bi izdaleka potiho dao znak da je i njegovo rame spremno za isto, ali kada odu ovi željni viđenja.
„Nikada ne ulazi u bespotrebne rasprave, svojim sugovornicima ne objašnjavaj mnogo, reci da će biti kako oni kažu, a onda učini kako misliš da je najispravnije“ rečenica je koja će do moga okončanja biti najbolji očev savjet. Znao je još reći: „Jadan je čovjek kojemu svi govore a što će jadan, to znači da ništa nije uspio u životu. Tek kada ti se pojedini ljudi prestanu javljati, budi siguran da si na dobrome putu.“ A da možda i ja koračam stazama koje je zamišljao moj otac uvjerim se svakodnevno kada mi se pojedine osobe, koje su do jučer bili pravi „prijatelji“, „susjedi“ ili „poznanici“, iznenada prestanu javljati. Dao Bog da je to znak moga uspjeha.
Drago mi je zbog mog starog, rekao bi Balašević.
Dok danas pokušavam ozbiljno zakoračiti u životne zavrzlame, često se ne mogu složiti s pojedinim očevim odlukama i namjerama. Često dođe, kao i u svim drugim interpersonalnim odnosima, do sukoba. Međutim, unatoč našim povremenim sukobima, od svoga oca, dobrog čovjeka, zidara i poljoprivrednika sam kroz život naučio nemjerljivo više od svih učitelja, nastavnika, profesora, doktora i poslodavaca.
Trebalo bi mi dosta vremena da bih zapisao sve dobronamjerne aktivnosti koje je za mene učinio i sve mudre savjete koje mi je dao. Ali, barem neke moram zabilježiti. Kada su nastali problemi u prilagodbi polaskom u gimnaziju naučio me strpljivosti. Rekao je da ću i godinu ponavljati ako treba, samo se smjer ne smije mijenjati. Pružio mi je slobodu izbora. Iako se nije u potpunosti slagao sa izborom moga životnog zanimanja, nije mi postavljao barikade, što mnogi očevi rade. U najtežim životnim trenucima, kada su se mnogi željeli istaknuti u svojim pružanjima ramena za plakanje, on bi izdaleka potiho dao znak da je i njegovo rame spremno za isto, ali kada odu ovi željni viđenja.
„Nikada ne ulazi u bespotrebne rasprave, svojim sugovornicima ne objašnjavaj mnogo, reci da će biti kako oni kažu, a onda učini kako misliš da je najispravnije“ rečenica je koja će do moga okončanja biti najbolji očev savjet. Znao je još reći: „Jadan je čovjek kojemu svi govore a što će jadan, to znači da ništa nije uspio u životu. Tek kada ti se pojedini ljudi prestanu javljati, budi siguran da si na dobrome putu.“ A da možda i ja koračam stazama koje je zamišljao moj otac uvjerim se svakodnevno kada mi se pojedine osobe, koje su do jučer bili pravi „prijatelji“, „susjedi“ ili „poznanici“, iznenada prestanu javljati. Dao Bog da je to znak moga uspjeha.
Drago mi je zbog mog starog, rekao bi Balašević.
Primjedbe
Objavi komentar