Živjeti u Betlehemu

Isfrustriran svakodnevnim situacijama često bih došavši kući mami kazao: ˝Ne mogu više, odlazim u Dubrovnik, Zagreb, Berlin...˝Jedan dan rekao sam joj kako ću početi raditi u Betlehemu. Na to je samo kratko dobacila:˝E, još nisi išao u taj grad!

Stanovnici Betlehema u gradu su svako jutro nešto prije osam sati. Točno u osam, dok na lokalnoj radiopostaji emitiraju informativnu emisiju˝U žiži˝, Danijel počinje postavljati radni materijal na stol i požuruje sve one kojima se nije dalo stati na noge. A takvih bude barem 30 posto. Međutim, svjesni smo da grad ne će funkcionirati ukoliko svatko ne da svoj obol. U roku deset minuta, svatko je u svome poslu. Recikliranje staroga papira, priprema sitnih dijelova za pozivnice, pravljenje kuglica za krunice. Nema što, funkcioniramo bolje od države u kojoj se vlada uspostavlja osam mjeseci nakon izbora.

Naši izbori održani su 10. siječnja tekuće godine. Nije bilo podobnih i nepodobnih. Svi kompetentni. Od prvoga do šestoga. Posebnu radost unose nam naši dragi prijatelji. Učiteljica Ankica s nama je od prvoga dana, ona je zapravo naš ambasador u Stocu, gradu koji je prepoznao naš cilj. Ivanka navrati kad god joj okolnosti dopuste, a nije joj teško ponovno otići kući kada ju Marko zamoli da mu pokloni ˝Tomsona˝ (sv. Benedikta), baš onakvoga kakav je i oko njezina vrata. Paulina se svakoga petka ujutro pojavi s novim radnim materijalom, novim idejama i prijedlozima. Ines i Ljubica stažiraju. Ali, nije to samo klasično odrađivanje staža, jer da jest, ne bi nam priuštili zadovoljstvo plesa sa građanima u Betlehemu. Naime, petkom se održava ˝Ples sa zvijezdama˝, samo što imamo mali problem - Nema zvijezda! Danijel već u 8 i 14, prije nego što na radiju pročitaju ˝Na današnji dan˝ i na današnji i na svaki drugi dan kaže: ˝Sendićććć˝. Međutim , sendvić iz Garfielda-svakodnevni dar našeg prijatelja Vese, na betlehemskom stolu bude oko 10 sati. Nakon što Ivan blagoslovi, nagrnemo. Jede li se jede.

Tek kada odmor dobije svoj pravi i puni smisao, protagonist odlaska na pauzu postaje inicijatorom novih dnevnih aktivnosti. Danijel se ustaje i uzima škare u ruke. Ivan i Leo, a povremeno i Marina, peru suđe, a ostatak se preseli u drugi dio prostorije, tamo gdje je Danijel već izrezao pola novine. Do podne, kada naš boravak u Betlehemu završava, Sanja će nas upoznati sa svojim svadbama i susjedima i pitati mene, svoga susjeda također, znam li toga i toga. Marina će svaki put upozoriti Danijela kada kaže neku ˝ružnu˝ riječ na mene. Leo radi. Njega malo što može dekoncentrirati. Marko, kada je s nama, najčešće poželi popiti kavu, ali izrazi i bojazan: ˝Nares rep od kavice?˝ Bojazan automatizmom nestane kad se kavica pojavi na stolu. Njegova šalica prva je prazna.

15 do 12 - čišćenje. Pospremanje stolova. Ukoliko su se reciklirani papiri osušili, postave se u presu, kako bismo od njih ujutro mogli početi previti neki fotoalbum ili neku drugu umjetninu. Da, umjetninu, jer smo pravi umjetnici. Tako sebi tepamo. A na polasku, zagrljaji. Mnoštvo njih. Oni isti kao kad nam tetke krajem kolovoza odlaze u Dojčland. Od podne, neki odlaze kući, neki s kumom u trgovinu, neki prema grani s Hrvatskom, dok ima i onih kojima malo jedan posao, pa odoše dalje. Najčešće s busom, jer je auto više u kvaru nego u pogonu.

Rezime: Živjeti u Betlehemu - živjeti u Betlehemu.