Bi´ ja, ali evo ka´ ću?!

Kad smo za vrijeme studiranja živjeli na Rudniku Milu i mene Anđelko je izluđivao poštapalicama poput: ˝Pušći me gospođo!˝ , ˝Rauberka preko puta˝ ili ˝Bi´ ja, ali evo ka´ ću?!˝ Mene jest, a ne znam za Milu, pretpostavljam. Njegove gluposti bile su, izgleda, vizionarske.

Pojedinim gospođama danas bih, pet-šest godina nakon, najradije rekao ˝Pušći me gospođo!˝. Kada sam u Kosači rauberke su doslovno preko puta.

Ali, što je samo pogodio ovo zadnje. ˝Bi´ ja, ali evo ka´ ću?!˝

Ovaj odgovor dajem na pitanja:

Mama: ˝Sine moj, misliš li ti doma dolaziti?˝ ˝Jesi li jeo?˝

Tata: ˝Jesi li usuo vodu i ulje u auto?˝ ˝Jesi li vodio auto majstoru?˝ ˝Bi li mi poslao jedan bon?˝

Sestre: ˝Kako te nije sramota, otkad nisi bio, kad ćeš doći kod nas?˝

Djevojka: ˝Kad završiš s poslom, hoćemo li u šetnju?˝ ˝Hoćemo li ti i ja ijedan utorak i četvrtak vanka?˝ ˝Zašto si nervozan, nemoj takav biti, budi dobar, opusti se!˝

Mile: ˝Jesi li završio u radionici, hoćemo li na kavu?˝
I na kraju,
Anđelko: ˝Idemo li u subotu vanka?˝

Nadam se, uistinu se nadam, da indentičan odgovor na pitanje nemaju financijeri jednoga od mojih poduzeća kada ih nadređeni upita:˝Mali, jesi li ti uplatio onima?˝.