Jasnost

U izvršavanju svakodnevnih obveza, bez jasnog odgovora životnim zadacima ne bismo imali uspjeha. Svaki dan donosi nam novu nejasnoću. Pogotovo kada krenemo novim stazama. Možda nas pojedina prepreka, koja uopće nije strašna, može spriječiti da uzdignuta čela krenemo dalje, istom stazom.

Imamo konvencije o ljudskim pravima, zašto ne bismo imali i konvencije o izvršavanju zadanih obveza? Naravno, potrebno je prvo postaviti obveze, a onda izdati pravila važeća za sve. Bojim se da do nejasnoće pogleda i padanja na minornim preprekama najčešće dolazi zbog nedovoljne informiranosti i neupućenosti u ono što trebamo.

Kako nas lijepo kapitalistički svijet upućuje na to kako ćemo se sutra osjećati? Promjene raspoloženja, uvijek su bile, a pogotovo su česte danas kada živimo stotinu na sat. Onda nam se još pred kraj informativne emisije pojavi djevojka sa suknjom iznad koljena i dekolteom širim od juga Dalmacije, i nagovijesti plačka u biometeorološkoj prognozi za sutra…. Valjda su zato stavili nju, da nam ipak ostane smajlić. I onda smo sutra smušeni, poslušali smo onu koja nam je kazala. Što je znao kazati profesor na fakultetu, pojedoše me ove digresije.

Novaci postavljeni na obavljanje početnih zadataka ne trebaju pametovanje. Ne trebaju izvješća o uspješnim poduhvatima. Ne trebaju cinične primjedbe. Trebaju jasne zadatke, jasnu pomoć i još jasniju dosljednost. Treba im se kazati: Ovo ste, a mi želimo da postanete ovo.

Rijetke su velike male osobe. One koje unatoč svojemu iskustvu pronađu modalitet kako bi sebe postavili na mjesto onoga tko se tek uključuje. I ti se nešto kasnije, ukoliko se ostane u istoj sredini, pamte i cijene.

Zato, ukoliko ste novaci, imajte svoj stav, na stotinu mjesta provjerite njegovu pozitivnost, te ako one osobe koje ne prodaju maglu kažu da tako treba, ne odstupajte. A ne brinite previše zbog super heroja. U laži su kratke noge, ako uopće i pokuša bježati. Na kraju se ipak separiraju lašci od nelažaca. A ako ove s prefiksom ne previše brinu ovi prvi, jao njima.

Jasno?