Kupus

Nisam neki izjelica, a ni gurmen. Iako bi neki pomislili da je to sinonim, nije. To mi je jako lijepo objasnio pok. prof. Marko Vasilj tijekom pohađanja ortoepijskih vježaba za formiranje glasa na radiju Mir Međugorje. Govorio je: "Gurman uživa u hrani i jede svašta umjereno, a izjelica može jesti samo jedno i puno toga!" Dakle, više bih mogao biti smješten u kategoriju gurmena, nego izjelica.

Nastade tako čitav ovaj dugi uvod kao pozdrav jednoj deliciji koja je desetljećima othranjivala moje, kako ćaću i mater, babe i djedove, tako sestre pa i mene. Njegovo Veličanstvo, Kupus!  Ispravnije bi ga/je bilo zvati raštika, ali tako ti ga je to u nas, nelogično. Baš kao što je i kornjača nama žaba, tako nam je i raštika -  kupus. Ne možeš to ti lako promijeniti. Ako te u školi ili u svijetu u poduče da to nije ispravno, kada se vrneš u kamenito tlo, opet raštika postane kupus. 

No, hajdemo napokon kupusu! Uz pravilno čuvanje, kaže wikipedia, sjeme može zadržati klijavost do pet godina. Ne znam koliko su ga moji pravilno čuvali, ali očito je, toga sjemena je vazda negdje bilo. Nikada se u mojih sjeme kupusa nije izgubilo. Povod za odavanje časti ovim postom Njegovu Veličanstvu je upravo prateća fotografija ovoga teksta. Naime, kupus je, kako se može i vidjeti, niknuo ovdje gdje mu nije prirodna podloga - u zidu naše čapljinske kuće. Toliko jak, da je i beton učinio zemljanom podlogom.

Mora Kupus biti jak, naučio je to od onih koji su ga uvrstili, ili su bili primorani uvrstiti ga, u vrh ljestvice za pripremu obroka. Vjerojatno ga jedino nisu jeli do sedam sati ujutro, a bome, zelenio se u tanjurima i na ručku i na večeri. Kad se počeo kombinirati sa svinjetinom, onda je to postalo vrhunac. Najplastičnija usporedba je s kraljem koji je kralj i kada nema krunu na glavi, ali ipak, kada je kruna na glavi, onda baš figura kao pravi kralj. I tako ga percipiramo. 

Nikada nisam pojeo ni komadić mesa iz kraljevskog kupusa, a kupus baš volim. Morao sam ga zavoljeti jer je bilo: "Dok ne pojedeš to, nećeš dobit ništa drugo!" Još jedan mit se veže uz kupus: "Ako na kraju popiješ tu vodu, nikad se neš razboljet!" Ono prvo je je bio uvjet, a ovo drugo medicinski savjet, zasigurno, jači i provjereniji od bilo kojeg koji sam ikada čuo od nekog liječnika specijalista. 

Ipak, kad malo bolje razmislim, kada je kupus u pitanju, gurmen sam. I to pravi. Ono što on nudi često mi zatreba. Sad će zima, bit će opet kupusa! I u zemlji i u betonu!