Sve naše Kate
I ova današnja kiša je podsjetnik na kiše i kiše suza koje su prolivene svih stoljeća našeg bivstvovanja i borbe za očuvanje onoga što jesmo i što želimo biti. Jesen je, uobičajeno je da u jesen pada kiša, ali htjeli ili ne htjeli, kada padaju na današnji datum ne možemo ih ne povezati sa suzama. Suzama naših baka, majki. Na kraju krajeva i suzama naših muževa. I muškarci plaču!
Ali, vratimo se ženama. Ženama mučenicama. Ženama koje su desetljećima morale šutjeti. O njima u svojoj knjizi Djevojke na žrtveniku piše Vesna Slobođan, rođena Papac. Istražila je Vesna i upoznala čitatelje s 206 djevojaka koje su dale svoj život, samo zato jer su bile pripadnice jednoga naroda. Među njima i Kata Bender sa Zelenikovca, starija sestra moga pokojnoga djeda Mate.
Vesna nas upoznaje s godinom njezina rođenja, 1904. dok smo već znali da je mučeničkom smrću umrla 1942. Hvala Vesni što nam je dala informaciju i da je Kata imala 38 godina, onoliko koliko sam ih i ja nedavno napunio. Bi Kata u naponu života, ali nju i njezinu sestru Maru Krešić ubi neprijatelj, a nakon što su im oteli stado od stotinjak ovaca i koza, njih dvije umriješe u zagrljaju jedna drugoj. Sestrinska je to ljubav, bolan. Jača je ta ljubav od svake vaše mržnje. Jača je ta ljubav i od gladi koja je nastala jer se više nije imalo od čega živjeti. A gle, i danas smo živi.
Oprostila je Kata Šoljić, a oprostio je i moj djed Mato i njihova majka Anica, rođena Martić. Oprostila su i siročad Marina. Jer rekoh, ljubav je jača od mržnje. Ali, s obzirom da širitelji mržnje i dan danas, ali na drugačije načine, i dalje žele iskorijeniti ono što su htjeli i prije točno 80 godina, ne znači da ćemo mi, potomci svih naših Kata to dopustiti i na sve hladno gledati. E, bome, nećemo. Jer, to nam Kate ne bi oprostile!
Primjedbe
Objavi komentar