Kafanske muke po tetkama

Bila je sestrina svadba. Došla je i očeva tetka. Udala se bila "postaros", postala udovicom prije Domovinskoga rata. Iz izbjeglištva došla na svadbu. I kako to hoće biti, razboli se baš na dan svadbe. De tamo, de amo, prođe svadba, a ostade tetka na pladnju mojoj majci i sestri. Uslijedilo je presvlačenje pelena i sve ostalo što rade certificirane i srcificirane njegovateljice. Umrla tetka za dva i pol mjeseca. Pokoj joj duši.

I tako dođoše neke nove tetke. Na poslu. Iako nam se često, što javno što tajno, spočitava o tome da smo Caritas i da naplaćujemo usluge te iste stranke i ljude iz stranke ne pitamo što su oni ušićarili od tetke. Još dođu plakati u uredu kako su eto oni žrtve poganih rođaka koji ne brinu o istoj im tetki. I dok im dodajemo maramicu da obrišu suzu s lica, oni nam drugom rukom zabijaju nož u leđa. Ono, kao grle nas. Nož u leđa se zabija, ne u uredu, oči u oči. Zabija se u kafani. Uz malu čašicu žestokog i veliku čašu ogorčenosti na sve i svakoga, osim na sebe sama. Ali dobro, znaš ono o Judi pa nekako shvaćaš otkud sva ta djela. 

Ne umru sve tetke za dva i pol mjeseca kao ona moga oca. Neke i požive. I baš je krasno i lijepo što su smještene u starački dom koji o njima tako lijepo skrbi. Ti su tamo u domu rekli da su tri kategorije pa ako se pogorša stanje ide skuplja kategorija jer je više skrbi. A naravno, tete ostare, postanu i nepokretne. Ovi u domu ipak ne podignu cijenu. Obitelj sretna, nema što reći. 

Ali saznaš od druge stranke da ipak nije tako. Eto, gnjavi ih se. Te zovu ovi iz doma, te predlažu ovu pomoć, te onu. I složna u kafani stranka sa strankom. Nije baš dom tako jeftin da toliko zovu. I hajde, opet dom nekako iskoprca neku povoljnu cijenu za tetku tek toliko da bi se brižno nećaštvo uz mirovinu tek malo uhvatilo za džep. Ali, kažu stranke, ometaju ovi iz doma njih na sastancima. Kao da ovi u domu nemaju sastanke.

Još dođu pojedini kao da su kupili cijeli dom pa se šepure. E gospodo, ne će ići. Ako sam osobno poštovao vas na vašim radnim mjestima dok ste radili ilegalne radnje, isto tako ćete vi poštovati moje kolege i mene dok na našim radnim mjestima radimo legalne radnje. Čujte, legalno je i potpisati i dati liječnici na znanje da biste zaustavili liječenje i daljne obrade. Samo se trebamo dogovoriti oči u oči, a ne u kafani. 

Legalno je poželjno uputiti nam i kritiku i zatražiti zajedničko riješenje, ali je krkanski i kafanski govoriti nam da u susjednom domu vele ovo i ono. E, ne ćete vašu frustraciju zbog nemogućnosti iskazivanje utjecaja u zajednici istresati na našim odnosima s domovima. Ako imate problem u domu zdravlja, riješite ga, mi nemamo. Možemo, jesmo i hoćemo, jer nam je to u opisu posla, zajedničkim snagama odvesti u kolima hitne. Ako je nepokretna, ali ako nije onda ne može ni tako jer valjda ta hitna kola mogu spasiti nečiji život u međuvremenu. 

Ako će tetki biti bolje u drugom staračkom domu, odvedite je, nije teta kod nas u osnovnoj školi. Ma, znamo mi da i njima prijete s nama, ta pričamo i mi jedni s drugima. Neki su i prešli nama, a neki i od nas pa im opet nećaštvo bilo nezadovoljno. Nema toga doma ni institucije koja može usrećiti nesretne ljude. 

A tetke, neka tetaka s nama dok ne presele u vječnost o čemu će odlučiti Bog ili neki drugi starački  ili obiteljski dom o čemu će odlučiti nećaci. Dok su tetke s nama bit će im kao i ostalih 80 stanara koji su u kući, a kao što će biti i nekima od onih 50 koji su na listi čekanja, a koji dožive useljenje.