Novo desetljeće

Ušli smo u novo desetljeće, nadamo se u bolje od onoga koje smo ostavili iza nas. Često znamo reći da je proletjela godina, a mnogi će isto pomisliti i za deset godina. Odjednom nemaš 25, nego 35. Nedavno jedna kolegica reče da ni sama nije svjesna da je ušla u treću dob. Rekli smo joj da je ipak pogriješila, jer tek joj je 45, a u treću dob se ipak službeno ulazi s navršenih 65.  No, vratimo se mi desetljeću, s naglaskom na ovo koje smo poslali u prošlost, u povijest.

Koliko nam se pojava s kraja 2019. čini kao neodvojivi dio naše svakodnevice, a da ih na kraju 2009. uopće nismo imali. Pametni telefoni, primjerice. Danas ćete teško vidjeti da u društvu troje ili četvero ljudi barem jedna osoba nije na mobitelu. Često su i sve osobe uronjene u more pametnih uređaja. Jedna zanimljiva obavijest u jednom kafiću postavljena sredinom prošlog desetljeća, a koja se odnosila upravo na tu pojavu bila je: Mi nemamo wi-fi, razgovarajte jedni s drugima. Ali, nažalost, toga je sve manje.

Iako je već i u prvim godinama prvog desetljeća ovoga stoljeća prestalo izrađivanje fotografija i slaganje istih u obiteljske foto-albume, na kraju ove godine, odnosno desetljeća toga je još manje. Tek pokoji foto studio obznani kakvu akciju kojom nastoji ljude animirati kako bi imali isprintanu uspomenu, odnosno kako bi što utržili, da ne bi ovisili samo o mladencima.

Nastavimo upravo s mladencima. Krajem prošlog desetljeća veliki postotak mladih bračnih parova plaćao je basnoslovne iznose za snimanje vjenčanja, ali od sredine desetljeća za nama i to se promijenilo. Sve više je onih koji angažiranju samo fotografa, a neki čak nemaju ni njega, već zamole nekog nadarenog uzvanika da im što "uslika i pošalje". Svi koji se čude takvim postupcima, neka se zapitaju kada su zadnji put pogledali DVD ili VHS svoga vjenčanja. Čak ga ni djeca više ne gledaju, i oni imaju dovoljno dječjih programa.

Nastavimo s tim. Na kraju 2009. malo tko od nas je imao na raspolaganju oko 150 TV programa, a danas se iz tako velike ponude ne možemo odlučiti što gledati. Najčešće kažemo da ne valja ništa. I u pravu su. Potom se samo prebacimo na društvene mreže. TV još gledaju djeca ili starije osobe. Savršeno za razvoj digitalne demencije starijima, a za usporeni razvoj mladih. Mi u srednjim godinama ne bildamo prste daljinskim upravljačem, ali im masu dodajemo tipkanjem na mobitelima. Skačemo s društvene mreže na društvenu mrežu kao majmuni s lijane na lijanu. Neki manje, neki više, a vrlo mali broj nikako.

Koliko nas je krajem prošlog desetljeća bilo zadovoljno onim što je tada posjedovalo? Automobil u lošijem stanju od ovoga koji je sada pred našim kućama? Bilo zadovoljno iako nije imalo vlastiti posao, stan, suprugu, muža, djecu? Ni svekrvu ni puncu neke i neki nisu imali. Ha ha. A danas, u vremenu lovljenja savršenstva ni s čim nisu ili su s vrlo malo čim zadovoljni. A ako smo krajem 2009. imali zdravlje te ako smo ga kroz cijelo desetljeće prenijeli sve do jučer itekako imamo razloga za sreću i zadovoljstvo. Zijevajmo manje, pa će nam trebati i manji zalogaji.

Sretno nam novo desetljeće. Budimo dobri mi pa će i ono biti dobro.