U vas i u nas

Foto:@MyEuropeProject

Nakon moje posljednje objave na facebooku i prenošenja pisanja Čaportala o divljaštvu nekog Čapljinca koji baca namještaj s četvrtog kata javila mi se facebook prijateljica rekavši da se radi o bračnom paru koji živi u Njemačkoj. Stigli ljudi malo na Balkan pa misle da je to Balkan kakav su ostavili. Ovo podneblje sada volimo zvati Jugoistočna Europa, a ni kad je bio Balkan u Čapljini se ovako nije bacao namještaj. Kažu, nisam svjedočio. 

Nakon dobivene poruke nastavili smo se dopisivati i komentirati "loše gastarbajtere" koji vole reći: "U nas u Njemačkoj, u nas u Danskoj..." Rekoh joj da ih nisam puno takvih privatno sreo ovoga ljeta, ali jesam nekoliko njih poslovno. Nekoliko ovoga ljeta, a mnogo zadnjih sedam ljeta. I kada bi počeli s "u nas" i završili bi "u njih" ako ne bi htjeli saslušati kako je i što je u ponudi kod nas. Često bi uslugu bolju nego u njih, a plaćaju tri do četiri puta manje nego u njih. Dragi moji, ili dođite kod nas, ili ostanite kod vas, a ono što bi vas najviše ispunilo jest neki međuprostor u kojem  ćete jasno napraviti razliku među stvarima "u vas" i "u nas" i cijeniti i vaše i naše. Samo, pamet nam ne prosipajte!

Jednom nam je došla kući gastarbajterica i onako polutužno (takva je cijeli život) izbaci: "A, i vi ste promijenili kuhinju..." Eto nismo, još jedemo na šćemlijama! Ali, prema takvima ne treba biti mekan. Naprotiv. Ovo naprotiv je valjda i uvjetovalo da sve manje takve i susrećem. I baš sam zbog toga sretan. Valjda što znaju s kim kako i koliko mogu izbjegavaju me u širokom luku. Blago meni.

Zato susrećem jednostavne i drage ljude koje je život spletom okolnosti odnio u neki drugi svjetski kraj. Ta promjena nije ih izobličila, naučila nadimanju i furanju, nego su ostali obični i naši. Čak tečno govore hrvatski, nema brkanja padeža. I tako mi zadnji radni dan prije odlaska na godišnji reče stranka/domaća strankinja: "So, aj dont nov kako se maj mam ponaša, moj brat blizu nje żivjeti. So, ja tako tužna što ona nije s moj brat". Kada sam joj predložio da povede mamu u Kaliforniju, hrvatski joj postade malo tečniji. Mama osta, a ona, bome, ode. Sretan joj put!

Dragi naši! Jednostavno se dijelite na dvije vrste: 

1. One kojima želim sretan povratak "u vas" i željno iščekujem novi dolazak i lijepa druženja "u nas".  

2. One koje ionako privatno nisam viđao ni ove godine, a vjerojatno ne ću ni dogodine. Poslovno ću morati, ali postupci će mi biti isti. I da, i vama sretan povratak "u vas".