Bi' će svašta novoj
Problema na svakome koraku. Em mladi odlaze iz naših krajeva, em nema posla, em su škole sve praznije, a ni liječiti nas nema tko. Uistinu, ovo su sve gorući problemi koji se ne rješavaju u sustavu, ali još manje su u planeru svakoga od nas pojedinačno. Kad već sustav (koji biramo svako dvije godine) ne čini ništa za nas, zašto mi ne bismo zagrnuli rukave?
Kako? Pa polako, iz dana u dan. Gdje? U svojoj obitelji prvo, a onda na svome poslu, tamo gdje doprinosiš društvu ili prirodi, ovisno gdje si postavljen ili gdje su te postavili. Ako tamo nemaš što raditi, nema aktivnosti, otiđi. Pokreni privatni posao, otvori obrt, nabavi kokoši i svinje na selu, a ne kukaj da su jaja skupa i da nemaš para za kupiti pršut i kobasice. Mala ti plaća? Da, istinu nisu velike, ali nekada su bile i manje.
Prva plaća nakon završena fakulteta bila mi je manja od današnje minimalne mirovine. Ali, nisam gledao da njezinu minimalnost, nego sam bio zahvalan poslodavcu na prilici da učim posao. Supruga mi je po završetku fakulteta osam mjeseci za 300 KM čuvala troje djece od poznanika. Bilo joj malo? Ne, bila im je zahvalna što su baš njoj ponudili.
Kažu mi ovi neki da im je plaća 600 KM. Pa mi ne bi jasno i udarih s pitanjima i potpitanjima. Kad ono njima plaća 1200, ali su u krediti s ratom pdf 600. Eee nisi iskren prika. Upravo nas ta neiskrenost, prema samima sebi najviše, i dotuca iz dana u dan. Pa lažući sami sebe i svoje bližnje pokušavamo dostići nekakav standard. Normalno je da svi težimo ljepšim i boljim stvarima koji će nam život činiti ugodnijim, ali brate, kada ih već dostigneš nemoj mi kmečati da je teško. Pa o čemu si razmišljao kada si prihvaćao posao i stavljao potpis na kredit?
De se saberi, ne daj da ti život pojede briga za sutrašnji dan. Ono što sutra ne uspiješ dobiti, možda dobiješ prekosutra. A ako ipak ne uspiješ, nema veze, bez istoga si (pre)živio jučer. Sretno nam svima u novome ljetu u kojem će biti svašta. Do nas je hoćemo li na svašta gledati kao na ništa.
Primjedbe
Objavi komentar