Dobar dan, košmija!

Kažu da se bolje „dobro gledati“ sa susjedom, nego s bratom. Valjda, ako ti brat nije susjed. Naša kćer, kada se želi igrati sa susjedom Janjom djedu kaže: „Hajmo kod košmije Gige!“ Grgo je Janjin suprug. I hajde ne odvedi ju, eto ti problema. Ako se vrati jednom stranom ulice od jedne susjede dobije bombone, a ako pak odaberu drugu stranu, od susjede čija je kuća locirana na toj strani dobiju dvije, tri bananice. Sve utržila kod košmija.

Danas smo se nekako udaljili jedni od drugih. Dosta svakome i svojih u kući, da ne kažem i sebe sama. Još mi trebaju naklapanja sa susjedima. Lijepi, kažu, stan. Niti koga vidiš niti moraš izustiti ova tri slova - bok ili ćao. Ali i kada si u kući, isto činiš. Brže bolje iz auta da te ne bi tko vidio. Tek tu i tamo ne umakneš susjedi s prozora. Sutradan se ne provuče ni ona jer ju uočiš dok sjediš ispred svoje kuće. Onda si mahnete. Zabilježeno javljanje.

Prije dvadesetak godina u mome rodnome selu nismo znali što je privatnost. Susjedi su slobodno bez najave ili kucanja ulazili u našu kuću. Ni mi nismo činili ništa po tome pitanju kada bismo išli kod njih na sijelo. I tako svaki dan i kada su sami i kada dođu gosti. Ti ljudi ti postanu obitelj, kumovi i najbolji prijatelji. Znaju gotovo sve o tvom malom, kao što i ti znaš sve o njihovoj kćerki. To je, kažem, bilo tako slobodno prije skoro četvrt stoljeća. Danas je i u našim selima drugačije.

Koliko sam samo puta ulovio susjeda da me vidio, ali se ponašao kao sam staklo. Kada kod bih to osjetio ne bih ni zamjerio, sjetio sam se kada sam slično postupio. A ako mi se ovaj susjed slabije javlja zbog ovoga novoga zida, brate, neka se i on sjeti svoga od prije tri desetljeća. Ako mi susjedi smeta što sam povisio ton u svojoj kući, najbolje bi bilo da se i ona sjeti kako joj je bilo i što je činila prije desetak godina. Svi smo mi tu negdje - u gram.

Sjeti se kada da si zaradio dnevnicu od 50 KM upravo od nje kada ti je novac bio najpotrebniji. On ti nije htio naplatiti postavljanje radija u automobil. Zar si zaboravio? Podsjeti se često na to, ali i na onu da se bolje „gledati s komšijom, nego s bratom“. Dok bi brat došao, kuća bi ti mogla sva izgorjeti, dok će komšija i svojom vodom početi gasiti i najmanji plamičak.

Ma, neka je kakav god da jest, tvoj je. Tu ti je najbliži i ako možeš ikako pomozi njemu, radije to učiniti nego da bježiš u bijeli svijet samo da ga ne bi gledao očima. Slušaj, tu ti je na dlanu, htio ne htio, gledat ćeš ga. Radije mu skini rogove s glave i svojim postupcima mu pomozi da postavi krila na svoja ramena. Onda će i on tako učiniti prema tebi. Pa će biti dobro i tebi i njemu.