Moj i jezik umene moje žene

Izvor: www.wepow.com

Sinoć smo prije mraka, odnosno zavida došli u Ramu. Moja supruga prije polaska iz Čapljine reče da krenemo odmah nakon posla kako bismo došli zavidila. Tako je to kada se za isti pojam koriste različite riječi, a Ramci ih, bome, imaju dosta. Dakako, i njima su naše različite.

Tako će majka moje kćeri reći da nam se mala pronaopačila. Složim se, ali u sebi pomislim da su se obje probaksuzile, a naglas samo potvrdim supruzi. To naprimjer kaže kada Mihaela kupi kamenčiće po podu, za što Kristina kaže da bere piljke. U nas se beru drva, a u Rami ih se mora usjeći. Kod nas se bere povrće koje na svome početku bude rasad dok je to u Rami prisada. Kod nas se krumpir, kada sazrije tamo negdje početkom srpnja, vadi, dok se kod njih u Rami za isti proces kaže kopa i to bude krajem ljeta.

Kada se u Rami vratiš sa sprovoda svojima kući najčešće kažeš da je bilo plao/plavo ljudi (i ima i nema slova V). To da puno ljudi ima na posljednjim ispraćajima pokojnika i u Južnoj Hercegovini nepobitna je činjenica. Ako je umrla starija osoba u Rami kažu: "Bilo mu je i vrime za umrit". Upravo na jednome sprovodu vidim na spomeniku ime Delfo, a iznad slika neke bake. Kada su mi objasnili da je to žensko ime nasmijah se, a žena mi poluprijetećim glasom dade do znanja da je i njoj bilo smiješno ime Đuro kojeg oni u Rami uopće nemaju, ali eto, ona se nije smijala. "Ni mi je bilo ugodno" reče žena, "jer si se smijao".  Nije mi bilo lako, ali i ja sam priznao pogrešku te se više ne smijemo ni Delfama ni Đurama. 

Bake u Rami kažu da Kristinin Ercegovac nije stidešljiv, a nekoliko mjeseci nakon našeg vjenčanja bake i u Hercegovini shvatiše da ni Antina Bosanka nije stidna. Ja se ipak malo uvodim kada dođem na tuđi teren, a moja draga kaže da niti je meni Rama tuja niti njoj Južna Hercegovina, bilo da je riječ o Čapljini ili Zelenikovcu, tuđa.

Kod nas bi se prije novac čuvao pod madracima, kod njih se stavlja pod rupce. Doduše, sada su banke pojele i jorgane i rupce, ali ipak se štedljivijim tipovima ljudi zaleti da što ostave za crne dane. Koliko mi je samo trebalo da otkrijem lokaciju rubaca u ormaru, ali je vrlo brzo pomjerena. Ako tko od Ramaca zna koja je alternativa neka kaže, ne ću otkriti identitet. Znam da ih nema puno ni u mene u džepu, niti u žene u džepi.

Tako ćeš u Rami za doručak pojesti dvoje jaja, a kod nas su ti isto dovoljna dva jaja, ali meni uvijek bude smiješno kako to Kristina izrekne. Blaže nego kada je bio slučaj Delfo - Đuro kaže: "Bilo ti smišno, ne bilo, ja ću uvik govoriti tako!" I da, dok ćeš kod njih jaja isti, kod nas ih možeš pojesti, ako nisu stara ili ako se nisu zalijepila za tavu. Ako i jesu možemo ih sastrugati, a u Rami će ih spargati. Kako god, bitno je da se ne bace.

Kada malenu kupa u kadici žena mi kaže da od veselja Mihaela svugdje okolo pršće, a ja joj kažem neka prska, samo da se ne sklizne. Kaže mi da neće pasti jer će joj nazuti čorape. Opet mislim kad joj obuje čarape manja je vjerojatnost pada. Kada ju pitam je li plakala, nekada kaže da je plakala, a nekada da nije ni promauknula, što bi na našem jeziku bilo - proslovila.

Dok žena razgrće robu na balkonu vjerojatno misli u sebi: "Jadno ti je ovo žensko, vazda ono mora širiti veš". Tako je nedavno dok je to radila meni, koji sam bio u sobi i koji joj je nešto dobacio glasno uzviknula: "Molim te, nemoj nasirat više". A ja, radi mira u kući prestao sam ju zafrkavati.

Nadam se da će ju, kada ovo pročita poduzeti smih, prevedeno na naš da će se početi smijati. Ako ne bude tako mogao bih ja smirit tudan dole strmo (odletjeti nizastranu) prema Ercegovini. Možda samo uzme mlataču (muharicu)... Ma neće ništa, ta nije pobenala (poludjela). Zna ona da joj čovik nije imao loše namjere, a trenutno sam na njezinu terenu, ta neće valjda udariti po meni, ipak sam u manjini.