Jedan čovjek i jedna žena

Jedna žena je Gore prenijela molitve nekolicine žena (uglavnom) odozdo. Jedna žena je rodila. Bila je bez svijesti pet dana jer je rodila dijete od šest i pol mjeseci. Pretrpjela je to jedna žena.

Jedna žena je naučila moliti svoju djecu i unuke. Kao djevojku ugrizao ju je crnokrug (poskok). I ona je bila u komi par dana. Pokop su joj spremali, ali Bog ju ostavi.

Jedna žena je hrabra. Nije ju mazilo djetinjstvo ni mladost. Nikada to ne bi pokazala, a znam, niti hoće. Mnogi joj priznaše da je stoički podnijela nešto nemoguće. 

Jedna žena može mnogo. Ne mari za druge, moli se Bogu (kada stigne), a pokušava da to bude često. Na izmaku je snaga. Pomaže drugima, a oni joj ne znaju zahvaliti. Ipak, čar je u pomaganju.

Jedna žena je Majka Tereza u obitelji. Svakoj - staroj i u novoj. U ljudima gleda samo pozitivno. Čak je dosadila sa svojim dobrotom. Znam kada plače, a na silu se smije. Lako je to prepoznati, ne svima, doduše.

Jedna žena je crna ovca. Naoko negativac, mjerilima nekim ljudskim. Vrijeme je pokazalo. Ljudi pokazali zube. I ona je. Drži ih stisnutima, ma dosta više, veli. 

Jedna žena je pretrpjela gubitak djeteta. Druga, kao, i sina i kćer, u par godina razlike. Na pogrebu bijahu najrabrije. Kažu im da nisu normalne, a onda zaključe da i ne mogu biti. Mogu, mogu, vjera ih njihova drži. 

Jedna žena nikada nije rodila, a svoje djece ima više od mnogih rodilja. Svi oni su njena djeca draga. Zapalit će joj svijeću kada umre, a kako kaže to je jedino što joj treba.

Jedna žena, zapravo još jedna, su jače od bilo kojega muškarca. Obnašaju odgovornu funkciju na svojim poslovima. Hrabro i nikada, ama baš nikada, ne će pokazati da im je teško. Osmijeh je njihov as u rukavu.

Jedna žena čini dobro, samo zato što je dobra. Neki joj kažu da u glavu nije dobra, da joj je vjerojatno plaćeno, ma, da ima neki svoj interes. Ima - postati još boljom.

Što li sve može jedna žena?