Okani se, bolan, mojih talenata!

Talenti su darovi koji nas razlikuju od drugih ljudi. Neki nas, pak, čine sličnima. Netko će reći kako nam ih je dodijelila sudbina, a ja vjerujem da su nam darovani od Boga. 

Netko ih ima više, a netko manje. Netko lijepo piše, netko pjeva, netko crta. Netko se srčano smije, a netko svoje talente prosipa svakom izgovorenom riječju i bistrim pogledom. Netko je talenat u potpunosti.  Kod nekih ljudi talente ne primjećujemo, a kod nekih ih namjerno ne želimo primijetiti. Često, kada ih netko ima, ne priznajemo da su pomoću njih zaslužili određene poslove već kažemo da im ih je netko namjestio. Ali, zar nije lijepo imati takvog Štelića?

Sjećam se kao da je bilo jučer. Nakon svih položenih ispita na fakultetu došlo je vrijeme za pripremanje diplomskog rada. Međutim, odjednom su iskrsnuli iznenadni poslovi. Zamislite, iznenadi poslovi osobi sa 24 godine koja nigdje nije prispjela. Uvidjevši kako me je svladala potpuna anemija obratih se Onome koji mi je dodijelio talente s molbom: „ Pomozi mi, želim dovršiti započeti posao!“ Nedugo nakon toga krenuh u istraživanje i dovrših svoj diplomski rad. Vozeći se prema Mostaru na dan obrane diplomskoga zahvaljivao sam što se moja molitva realizirala. A onda sam čuo ometala mojih talenata. Daje mi do znanja da nije zadovoljan. Nasmijah se, nastavih voziti i obranih svoj rad.

Tako često ignoriramo svoje talente. Tako često se osjećamo loše, a dobro nas okružuje. Tako često nenamjerno ignoriramo dobrotu onih što nas okružuju. Svakodnevno susrećemo osobe za koje nam se čini da su obdarene mnogim talentima, a onda nas ometalo uvjeri da su naši propali u crnu zemlju. Nakon toga i ono malo crkavice što je ostalo od talenata totalno se izgubi. Nastane domino efekt.

Ovih dana odlučih se za dovršavanje još jednog poglavlja u svome životu. Bio sam pun energije i sve sam posložio kako bih taj korak učinio do kraja. Odjednom, ni od koga pozvan, ali brzo, do mene dođe ometalo i dade mi mnoštvo zadataka. Posao za poslom, a svaki nevažniji od onoga prethodnoga. Odjednom me vrati u neka stara vremena koja mi nisu dozvoljavala predstavljanje svojih talenata. I što će se drugo dogoditi nego upadanje u potpunu bezvoljnost. Nakon toga nastupa i nezahvalnost za sve dobro koje dosada primih. Dodaje se ignoriranje dobrih djela osoba što me svakodnevno okružuju. I na kraju moja ljubaznost postane samo trag u beskraju.

Upitah se: „Pa zar sam bio mudriji i pametniji prije osam godina?“ Brzo mi odgovori Onaj kojega nisam ni konzultirao za nove životne akcije: „Ne, nego je tvoje srce bilo otvorenije i jednostavnije!“ Odgovorom me podsjeti tko je On, a tko sam ja. Zato sada iz petnih žila vičem: „Ometalo, okani se, bolan, mojih talenata!“