Novi početak

Pripremajući se za sakrament Krizme, na proljeće jubilarne 2000. godine, dumo Pero iz Hutova na jednome satu vjeronauka reče nam: „Sve vam je u životu novi početak“. Obrazložio je to činjenicom da smo tada bili na početku srednjoškolskoga obrazovanja, brzo će proći i te godine mladosti, a naslijedit će ih fakultetski dani, prvi poslovi... Često se sjetim don Perine rečenice.

Prigodom obrane moga diplomskoga rada u prosincu 2007., jedan od članova povjerenstva, fra Iko izgovori jednu sličnu rečenicu: „Završili ste fakultet, ali tek sada ste na početku susretanja s konkretnim životnim poteškoćama, ali ne dajte se obeshrabriti“. Naravno, u točnost ove, ali i prethodne rečenice uvjerio sam se nemali broj puta.

Svaki moj posao bio bi novi početak, nova životna prilika za pokušaj pronalaska „vlastitoga mjesta pod Suncem“ kako bi rekao Hemingway. Kažu da na Zapadu prosječan čovjek ulaskom u mirovinu za sobom ostavlja tri posla, odnosno životna zanimanja. Ako je mjeriti po tome, onda bih na Zapadu itekako uspio, naravno i više novca zaradio.

Novi početak mi se nije nudio samo  u poslovnim prilikama, već i u onim životnijima i bitnijima (obitelj i brak), mada i prethodne itekako imaju utjecaj na ove u zagradi.   Jedan od postova ovoga bloga detaljnije je opisao početak bračnoga života koji se dogodio na jesen 2011. godine. Radilo se o danu koji ti dokaže da u životu ne bismo smjeli vući isključivo vlastite i lako uništive konce, o danu koji te u polovici svoga trajanja provede kroz sapunicu veću od bilo koje večernje. Ali, hvala Bogu na početku i na gubitku, shvatili smo da je čaša ipak na pola puna, a ne na pola prazna. Kako tada, tako i danas, spremni smo na svaki novi početak, s tim da smo konce prepustili sigurnijim rukama, naše su nesigurne.

Početkom te iste, 2011. godine  kao milosni dan s Neba, posredstvom dobrih ljudi, putovanje me dovelo u Caritas, među osobe s posebnim potrebama. Novi početak. Novi strahovi, ali vjera i nada su ipak bile prisutnije i aktivnije. U glavi mi se motalo milijun i jedno pitanje. Odgovori bi pristigli vrlo brzo. Svaki novi radni dan, svako pojedinačno upoznavanje s korisnicima uvjerilo bi me u njihovu jedinstvenost i u činjenicu da su ove osobe uistinu posebnije od drugih, ali da su s većim potrebama osobe koje sam do tada imao priliku svakodnevno susretati. I taj novi početak preusmjerio je moju pažnju  na one koji mi znaju zahvaliti i podariti osmijeh u svakoj situaciji zajedničkog provođenja vremena.

A sutra: novi početak. Opet milijun i jedno pitanje. Blagi strah. Zapravo, nisam u potpunosti siguran da je samo blag… Kao vjenčani dar od strica don Đure supruga i ja smo dobili Bibliju i stotine citata koje izvlačimo po jedan za svaki dan u godini. Moj sinoćnji dao mi je odgovore na sva pitanja: „Odmah Isus pruži ruku, uhvati ga i reče mu: 'Malovjerniče, zašto si posumnjao?'“, iz Matejeva Evanđelja 14,31.