E nećeš, Sulejmane Veličanstveni!

Zahvaljujući nedostatku slobodnog vremena već par godina vrlo malo pratim televizijske programe. Tek, ˝tu i tamo˝, pogledam informativne emisije na određenim kanalima (uglavnom nacionalnim, iako se ovi u Federaciji tako i ne mogu nazvati), a mnogo manje ˝tu i tamo˝ bacim pogled i na određene domaće sapunice koje prate ženske članice obitelji. A kada mi se zasapunja u glavi napustim dnevni boravak i pokušam biti korisniji društvu i sebi.

Ovih dana u ruke mi je došla hrvatska dnevna novina na čijoj naslovnici se arogantno smiješio Sulejman Veličanstveni. Možete misliti ozbiljnosti novine koje svoje najvažnije mjesto prepušta turskom glumcu koji utjelovljuje ulogu Osmanskoga vladara u hit seriji koja se počela emitirati u Lijepoj našoj. I naravno, iako školovan za novinara, i ja sam samo obični čitatelj koji nasjeda na foru: želim vidjeti o čemu se radi i otvaram baš događaj dana.

Radi se o glumcu koji po epizodi zaradi novca koliko ja ne ću vidjeti u sljedećem desetljeću svoga rada. Radi se o osobi koja je u drugom braku, a koji se također mogao raspasti zbog scena u seriji. Njegova majka sultanija u privatnom životu je glumila u porno filmovima. Kolega sa seta je uhvaćen u gay okršaju. Nakon što sam se informirao o privatnom životu glumaca pomislih: pa nisu trebali glumiti, trebali su samo biti ono što jesu.

Odlučio sam da Sulejmana veličanstvenog ne ću gledati. Zar nije moj narod preko četiri stoljeća bio pod turskom vlašću? Zar ti isti moji preci nisu glave na pladanj davali takvim osvajačima i njihovim podanicima? Zar nebrojne djevojke nisu bile prisiljene svoju čast okaljati pod Hadži begovima? A sada, u 21. stoljeću, suvremeni TV moguli u naše domove žele uvesti Sulejmana. Nakon što su nam tepihe izlizali Šeherzeda i Ezel. I to nam kucaju na vrata u udarnim terminima, u istim onima, u kojima su naši stari, potajice, u strahu od Osmanlija Bogu molili.

Vrlo rado ću zaroniti u kakav kratki dokumentarac o Sulejmanu Veličanstvenom, o Osmanskom carstvu, bez obzira na zla koje je donijelo mojem narodu, ali sapunjat se ne namjeravam. Meksikanci nas nisu osvojili uživo, ali jesu malim ekranom. Sjećam se npr. Esmeralde. Nismo li i mi baš nekada od tada dobili njezinu sljepoću koje nikako da se riješimo?

Nisam niti želim biti u funkciji solitelja pameti članovima svoje obitelji, šire ili daljnje. Ako netko od njih bude htio gledati Sulejmana, neka izvoli, ali tada ne ću biti tu. Ali neka mi se isti, kao ni svojta, susjedi i prijatelji, slučajno ne požale kako je Sulejman dosadan ako ga budu gledali. Pa on je vaš Veličanstveni izbor, uživajte u njemu.