Ja, novinar. Politika i Crkva.

Danas sam ponovno izvjestio o napaćenim/ neplaćenim radnicima. Ovoga puta o tuzi u Žitoprometu. Oni čekaju 17 plaća. A mi-isto toliko. Njima je danas obećana pomoć. A o nama na radiju Herceg Bosne, barem se tako čini radnicima, nitko ni ne misli. Sjetim se često izjave kolege s radiopostaje Čapljina Dušana Muse kako novinari, dok izvješćuju o problematici drugih, vlastite gaće nose na štapu. To je, nažalost tako. I nikako drukčije. Činjenica je da je recesijski val pogodio brojna društvena područja. Probleme imaju i sređeniji sustavi od ovoga bh. čorbanca, ali opet se pronađu izlazi iz tunela.

Problem medija na hrvatskome jeziku u BiH nekada nam se čini - poznat je svima, ali tomu nije tako. U nekoliko navrata pred prošle opće izbore uvjerio sam se da političari uopće pojma nemaju o kritičnoj situaciji u medijima. Hercegovačka televizija se ugasila. Radiopostaja Mostar više ne objavljuje ni obavijesti o smrti. Dođe im, vjerojatno, samo da se svakodnevno popnu na vrh zgrade Mostarke i čitaju vlastitu osmrtniicu. Bojim se da bi među ožalošćenima bili samo oni-radnici, i možda pokoji kolega iz druge kuće. Na životu je ostao još samo naš Radio.

Prošli štrajk u našoj medijskoj kući iz 2009. nije urodio plodom zbog propusta u registraciji sindikata. Uslijedili su otkazi, pa onda i povratak jednoga kolege, pa opet njegov odlazak, pa onda-do sada, ponovno njegov povratak. O kolegama koji su otišli nitko više ni ne priča. Ali, takva je sudbina svakoga tko ode iz Kosače. Neki, poput mene, najavljuju odlaske, ali onda iz ljubavi prema poslu i zbog vječnoga optimizma ostaju i čekaju bolje dane. Hoće li ti dani ikada doći? Danas izvješćujem javnost da bi digitalizacija televizijskoga sustava u BiH trebala biti okončana 1. prosinca 2014. Hoće li toga dana biti digitaliziran i kanal na r'vackome jeziku? Nije lako ministru. Nije lako ni upravi našega Radija. Boli kada dobiješ obećanje, a shvatiš da se i ovoga puta radi samo o radovanju ludom.

Danas izvješćujem i o zajedničkome zasjedanju hrvatskih i bh. biskupa u Sarajevu. Papin tajnik pozvao je politiku i Crkvu da očuvaju Hrvate u BiH. Što se moga primjera tiče, za sada su crkvene institucije zaslužne za moj opstanak u ovoj zemlji. Ali, ista ta institucija pomaže i brojnim drugima-ako se od nje zatraži pomoć. Ali pomoć treba zatražiti, ili trpjeti.
Tako je i s nama na radiju Herceg. Čini mi se na N A P O K O N moramo progovoriti o ovome problemu. Ili, možda, još možemo trpjeti?