Dan vjenčanja

Nitko ne zna što mu donosi sutra. Sve što te ne ubije, ojača te.

23. listopada bilo je naše vjenčanje. Vrpce, baloni, dekoracija, torta, buket, ketering, šminka, haljina, odijelo, stolovi, hladnjaci, piće, led... Zaručnica i ja trudili smo se držati konce u rukama. Od početka do kraja. Članovi naših obitelji bili su uz nas od prvoga dana naše odluke.

Toga jutra pojedini gosti rekli su mi da je na mome Radiju veselo, jer se kolege trude zagrijati atmosferu za današnje veselje. Prijatelji su gromoglasnim pljeskom ispratili moj izlazak pred njih i ostale goste, susjede, prijatelje. Osjećaj za neopisati. Sve koji su bitni imaš na oku, a ide se po onu koju želiš imati i na oku i na srcu cijeli život.

Sve one vizije, razmišljanja o načinu postupanja prilikom izlaska mlade pred svatove pala su u vodu. Ružna vijest. Nemoguće!!! Ne nama, to je samo na seriji moguće. Kako ružan san. Tuga u autu. Umjesto da svjedoči veselju, kum svjedoči tuzi. Ispod originalnih naočala skriva suze, a mene uvjerava da će sve biti u redu. Sestre na zadnjem sjedištu čeliče me i pripremaju za susret s njom u Mostaru. Duvno, Posušje, Široki...dug put.

Mostar. Grad našega susreta, upoznavanja, mladosti. Grad u kojemu smo doživjeli puno lošega, ali nedvojbeno, puno više lijepoga. Pred bolnicom okićeno auto. Posjetitelji se čude. Mi se više ni ne čudimo, samo čekamo. Moj susret s mladom najmlađa sestra naknadno će opisati kao dirljive scene iz sapunica. U trenutku našeg poljupca osjetio sam: ipak ćemo stati pred Boga!

Već smo prihvatili ono što nam je On poslao, ali smo se bojali što će reći doktorica. Dobri ljudi potrudili su se upoznati ju sa sitacijom tako da je nakon neizbježnog zahvata mladu odlučila pustiti iz bolnice do određenih jutarnjih sati. Trenuci provedeni u bolesničkoj sobi nikada ne će pasti u zaborav. Pogled, suze, osmijeh, zagrljaj, a iznad glava milijuni upitnika i milijun i jedan odgovor.

Odgovor DA! Samo dva i pol sata nakon bolnice ovim odgovorom smo pristali biti supružnici jedno drugome. Da, život je sapunica u kojoj se ne treba previše truditi u držanju konaca u rukama.

P.S. Svi oni dragi ljudi, riječi potpore, osmjesi, pozivi, plesovi, naručitelji i izvršitelji iznenađenja... Hvala!