Kum na vjenčanju

-
Svećenik u jednoj hercegovačkoj župi na dan vjenčanja ustao na lijevu nogu. Odmah nakon ulaska mladenaca u crkvu upita momka: "Uzimaš li ti nju za svoju ženu?!?!". Momak njemu odgovara:"Ali oče...". "Ništa oče, odgovaraj!!!" Mladić: Pa, ovajjjj uzzimmmammm..." Svećenik nastavlja:"Hoćeš li ju poštivati u sve dane života svoga?". Mladić i dalje nesigurno pokušava objasniti svećeniku:"Ali oče, ja...". "Ništa ti, nego odgovaraj!!!" i dalje je svećenik ljut. Sređeni mladić još nesigurnije odgovori:"Hoću...". Nakon što ih je proglasio mužem i ženom, svećenik dade dečku priliku: "Hajde, sad reci, što si negodovao?" Novopečeni mladoženja odgovori: "Ja sam danas trebao biti kum!!!"

Ovu priču na predbračnom tečaju za sakramentalni brak koji se održao od 26. do 28. kolovoza u Katedrali u Mostaru ispričao nam je jedan od predavača, don Josip Galić. Nakon gromoglasnog smijeha koji se zaorio dvoranom, don Josip je ozbiljno poručio:"Da, i da znate, nema treće osobe!"
Upravo je treća osoba bila pojam najčešće spominjan na tečaju namjenjenom budućim mladencima. Sam voditelj tečaja don Ivan Bebek bio je decidiran kada je govorio o ovoj temi:
"I da znate, treća osoba je prokleta!", reče. Da. I to sam shvatio. U očima buduće žene vidio sam isto.

Svi predavači, njih petero predstavili su nam svoja znanja o bračnoj zajednici. Govorilo se o crkvenom ženidbenom pravu, o zdravoj bračnoj zajednici, ali i o normalnim bračnim odnosima. Također, svi su svjesni komešanja budućih mladenaca kada im župnik kaže da moraju pohađati tečaj. Naravno, nisu svi isti, ali učinilo mi se da su svi po završetku tečaja bili zadovoljni prezentiranim. Većina ovih stvari bila nam je poznata, ali davno su rekli da je ponavljanje majka znanja. Kada bismo sutra u našim odnosima barem jednu rečenicu ponovili, ne bismo imali prepreka za življenje svoga braka. Dobili smo i diplomu. Ona će ostati kod svećenika u mladinoj župi. U istoj toj župi, Uznesenja Blažene Djevice Marije na Šćitu, ostat će i naše rijeći kojima ćemo se obećati jedno drugome. Ne trećemu.

A kum? Hvala Bogu, svećenik zna tko je mladoženja, a tko kum.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Obećanje - ludom radovanje

-
Slika
Krave vežemo za rogove. Pse oko vrata. Čovjeka, koji im sve ovo ponekad čini, ne veže nitko, barem ne od kada su ukinuti robovlasnički sustavi i barem ne kod nas. Čovjeka bi se, valjda, trebalo vezati samo za riječ. Poznata nam je ona: Obećanje - ludom radovanje. I doista, kao i svaka druga izreka iz naroda, tako i ova ima razloge svoga nastanka i kontinuiteta. Koliko li smo se samo puta uvjerili da sve obećano nije učinjeno. Sjećam se riječi pojedinih "ljudi na poziciji" koji bi mi, dok bi bili društvu više ljudi (što više, to po njihovom mjerilima bolje) obećavali koješta. Najčešće su to oni "vrebatori" koji su svoju aktivnost iskazivali po završetku moga fakulteta. Da se ispunilo i O od njihovih obećanja, ni sam ne znam gdje bih sve do sada radio. Na osnovu naših životnih iskustava svi bismo startno trebali davati više pozornosti "obećavateljima", nego sadržajina njihovih bajki. I ovo su davno shvatili ljudi: nije bitno što ti se kaže, već tko
Pročitajte više

Osoba nije dostupna

-
Slika
"Osoba koju ste nazvali trenutno nije dostupna. Pokušajte kasnije". Koliko ste samo puta čuli ovu rečenicu iz usta spikera raznih mobilnih operatera? Neke osobe biste naknadno dozvali, a neke bi vam vječno ostale nedostupne. Pojedinci su sami po sebi nedostupni, što svojom facijalnom ekspresijom, što tek pokojom izgovorenom riječju ili rečenicom. Jednom prilikom mi stranka na poslu priča kako je od nekih tamo čula da imam namrgođenu facu, a ona me, kao, opravdavala i rekla je svojim sugovornicima da zapravo nisam takav. Shvatih to kao kritiku i pokušah svoje lice osvježiti češćim i srdačnijim osmijesima. Čisto radi raje, a kasnije kada pogledaš fotografije shvatiš da je to bio dobar potez i radi svojih potomaka da ne bi rekli: "A jest nam ovaj pradjed bio namrgođen". Upravo namrgođene osobe su često i nedostupne. U mrakačama svojih jazbina uživaju u uskim krugovima svojih miljenika trenirajući strogoću i nepristupačnost. Doduše, takvima i ne treba previše
Pročitajte više

Baba na peronu

-
Slika
Zavukao sam se pod duboku hladovinu i čekao autobus. Došao je točno na vrijeme, par minuta prije polaska za Mostar. Desetak mladih, omladine, mladeži, kako već hoćete, čekalo je isti autobus. Dok sam se izvlačio iz svoje duboke hladovine, ugledao sam ih kako su se sjatili i dočepali se autobuskih vrata kao strvinari ostataka kokošiju iz obližnje pilićare. Bile su tu još dvije srednjovječne žene koje se, baš poput mene, nisu ni trudile navrat-nanos utrpati u autobus. A zadnja u redu je bila jedna mršava gospođa u poodmaklim životnim godinama. Ova s fotografije kojoj sam namjerno nadjenuo ime "Baba na peronu".  Dok se mladež, po onoj Thomasa Hobbesa da je čovjek čovjeku vuk, jedno preko drugog trpaju u autobus, taxi dovozi teže pokretnu gospođu. Gledajući ju, mislio sam da će doživjeti istu sudbinu kao Baba s perona, da će one ući zadnje, ne računajući mene. Podrazumijeva se da ću pustiti starije od sebe, em su me ćaća i mater nešto naučili, em sam ovo odlučio kritički zabiljež
Pročitajte više