Pokvarljiva roba

˝Sve svoje odluke donosimo u raspoloženju ili stanju duha koje će se sigurno promijeniti.˝ Marcel Proust.

Francuski romanopisac, nedvojbeno je bio u pravu. Tako je sa svim našim odlukama. Isto je i s najnovijom odlukom koju sam ovih dana donio. Bez komunikacije čovjek je nula. Ne postoji. Ukoliko se začahori u svoju nutrinu više nije socijalno biće. Nužnost izbivanja iz kućnog ozračja zbog dva posla nije mi ostavila prostor za odluku: Biti ili ne biti socijalan. Moram, jer osam osoba s kojima radim ujutro i u prosjeku desetak osoba koje susrećem na popodnevnom poslu, razgovaraju. Koliko god ti razgovori nekada bili površni, oni se ostvaruju. Većina njih je iskrena i dobronamjerna.

Međutim, neprijeporna je činjenica da se u svakome danu moramo truditi i svim snagama o(p)stati na površini. Ukoliko netko kaže da ne mora uložiti ni gram snage da svakodnevno ne bi tonuo milimetar po milimetar-laže. Bitno je u osiguravanju svoje budućnosti sačuvati temeljne humane karakteristike, jer rekli su: Kad se penješ na neke ´više´ stepenice, ne vrijeđaj ljude koje susrećeš, jer iste osobe čekat će te kada budeš silazio. Razgovor od prošloga vikenda, vođen s osobom koju sam cijenio i poštivao, postao je razgovor mjeseca. Jučer sam čuo: ˝Iznevjerio si me i napokon su mi se otvorile oči kada si ti u pitanju˝. Dobro. Uzimam u ruku cigaretu (znak uznemirenosti), ali uzimam u razmatranje i ovu ˝osudu˝. Ne želim bježati od toga kako sam nakon razgovora donio odluku koja je suprotna od najave predstavljene na razgovoru.

Ali, tko mi kaže? Promptno sam reagirao odgovorivši kako sam se samo uspješno prilagodio situaciji, naučio i posao u ovoj radnoj zajednici, ali sebi priskrbio i sve potrebne alatke u domuzluk-borbama. Učio sam, i naučio, mnogo toga i od osobe koja me počastila svojim otvorenim komentarom, ali i od ostalih kolega. Ne osporavajući istinitost njezine tvrdnje, lakše sam podnio izjavu nakon što sam shvatio tko ju je izrekao. Netko vrlo sličan meni. Međutim, u cijeloj situaciji cijenim otvorenost ovoga dijaloga, jer moglo mi je mišljenje biti ne predočeno, tako da bi se nastavili hiniti cool odnosi. Ovako-neće. Ako je opreznost vrlina, onda sam postao vrli čovjek zahvaljujujući spočitavateljici mojih negativnih promjena.

I na kraju odgovor na pitanje (Zašto si donio takvu odluku?) osobi o kojoj sam pisao iznad:
Mudar se čovjek danas čuva za sutra i ne stavlja sva jaja u jednu košaru. Miguel de Cervantes